|
Dragi prijatelji, sportaši i treneri, poštovani gosti i roditelji. Pripada mi izuzetna čast da kao dugogodišnji prijatelj našeg uvaženog karate trenera Veljka Kajtazija kažem nekoliko riječi. Za ovako veliku karijeru kao što je njegova bilo bi potrebno puno više, nego što je ova stranica.
Poznavajući njegov život i sportsku karijeru, bio sam slobodan u svome vlastitom stilu staviti na papir samo dio njegovog opusa, prisjećajući se svega što je sastavni dio njegovog sportskog života.
Daleke 1972. godine započeo se sportski život našeg Veljka u rodnoj, Kosovskoj Mitrovici.Iako su roditelji bili malo skloni ovome sportu, prvi koraci i pokreti u sportskog dvorani bili su za. Veljka sigurni, te mu potvrdili da Je TO ONO što želi u životu.
BITI KARATE MAJSTOR.
Odlazak na školovanje u Rajlovac kod Sarajeva samo je još više učvrstio njegovo uvjerenje da su koraci napravljeni u Karate klubu "Partizan-Tigar " u Kosovskoj Mitrovici, prvi ali pravi koraci na putu prema VRHU SPORTSKE PIRAMIDE. Kroz školovanje u vojnoj školi naučio Je disciplinu života, naučio Je voljeti sport, treninge, samooodricanje i sve drugo što prati sportski asketizam.
|
|
Dolaskom u Zagreb 1978. godine ostvarila mu se velika želja da se približi vrhunskom evropskom sportu i da konačno postane aktivni član ove velike sportske obitelji. Izuzetnim radom i velikom upornošću te godine njegovo sportsko znanje i umijeće okrunjeno je crnim pojasom 1.DAN kojeg je položio pred uvaženim karate majstorom Vjekoslavom Šafranićem. Od tada se klupko sportskih događanja, rezultata, uspjeha i ponekog pada našega Veljka počelo odmotavati. U roku od 2-3 naredne godine,potpuno posvećen karate sportu uspio je ostvariri niz vrlo dobrih rezultata te je kao mladi takmičar ušao u izbor za reprezentaciju Republike Hrvatske. Trenirajući i takmičeći se u Velikogoričkom KK " Radnik " te za Zagrebački KK " Vrapče " ostvario je niz odličnih rezultata kroz takmičenje u tadašnjoj 1. Saveznoj karate Ligi.
Postao je apsolutni prvak Zagreba i Hrvatske u poluteškoj kategoriji, osvojio je niz turnira i ostvario vrlo dobre rezultate za KK " Vrapče". Vrhunac ovog perioda je CRNI POJAS 2. DAN koga je stavio na znojem okupani kimono uz izvanredne ocjene njegovog prvog velikog trenera g. Šafranica.
Period od 1980-1983 karakterizira niz odličnih rezultata,te pot-vrđuje da je neprikosnoveni vladar tatamija u poluteškoj kategoriji i u Zagrebu a i u čitavoj Hrvatskoj. Zbog toga je ozvaničeno najbolji karate takmičar, te je kao takav pozvan i u raprezentativnu vrstu bivše države. Sa matičnik KK " Vrapče " osvojio je odlično 4. mjesto u okviru 1. Savezne Jugo lige, a iza trenera Šafranića bio je i najbolji borac u klubu. Osvojio je i međunarodni turnir u Ingolstadtu u Njemačkoj, te je bio proglašen najuspješnijim iznozemnim takmičarem. Sastao se sa evropskom elitom na turnirima u Murskoj Soboti u u Mariboru, te dokazao da nu je mjesto među onima najboljima u Evropi.
Kajtazi Veljko je smjelo krčio karate stazu, bivao sve uspješniji ali stremio još većim uspjesima i boljim rezultatima.Porazi koje je on smatrao kako sastavim djelovima uspjeha bili su mu dodatni eliksir i pogonsko gorivo za daljnji rad.Porazi su bili njegov INAT za rad.
Od 1983-1987. godine promijenio je nekoliko sredina i sportskih kolektiva, nastojeći pronaći pravo mjesto u konglomeratu odličnik trenera, takmičara i klubova. Trenira u KK " Hidroelektra " i dostojno predstavlja svoj klub na mnogobrojnim turnirima.U ovom klubu počela je snažna profilacija Veljka Kajtazija kao odličnog takmičara. Javnos je priznala našega Veljka sa dostojnim respektom. To je za njega bio prolazni cilj. Želio je još više i još jače. |
 |
|
Sa velikim majstorom karatea Nikolom Putnikom uspješno surađuje u K.K " Dinamo " iz Zagreba gde također postiže niz odličnih rezultata i na klupskom ali i na pojedinačnom planu. U ovom veoma plodnom periodu pohađa trenersku školu u Splitu i uspješno je završava,te postaje mladi i vrlo perspektivni karate trener.
Plodna sportska karijera u Hrvatskoj načas se prekida odlaskom u KK "B-Kidrič " u Maribor gdje se sastaje i trenira u društvu majstora karatea g. Ljubom Javoršekom, uz čije budno oko osvaja i Sloveniju baš kao što je osvojio i Hrvatsku. Za sobom u Sloveniji ostavlja puno osvojenih turnira, seminara, takmičenje i druženja sa učiteljima i majstorima, nastojeći od svih uzeti ono čemu najviše teži uzeti vještinu i uspjeh. Cijenio je samo rad i red i to je svoje iskustvo odmah pretakao nesebično u sve mlađe sportaše po klubovima. Želio je uspjeh ali kroz pošteni rad i odricanje.
|
Veljko Kajtazi ne prepoznaje poraze, preskače neuspjehe i krupniM koracima hita ka VRHU PIRAMIDE.
Uspješni takmičar Veljko postaje apsolutni prvak poluteške kategorije u Sloveniji , bori se na turnirima širom Jugoslavije, odlazi i na međunarodnu scenu u Njemačku i Mađarsku.
Uporno i marljivo trenira, sakuplja iskustvo i znanje, a onda prela zi u Karate Klub "Ruše"-Maribor. Godine 1989 i 1990 vrlo su plodonosne. Pored niza turnira u zemlji, bio je na Evropskom prvenstvu u Londonu gdje je na turniru u apsolutnoj kategoriji osvojio odlično 4. mje sto.Postaje članom reprezentacije Slovenije , postaje višestruki prvak Slovenije u poluteškoj kategoriji, ali i apsolutnoj. Vodio je i treninge u klubu, a klub je pod njegovim vodstvom postigao odlične rezultate.
Polagano je počeo njegov rad na dva teška sportska kolosijeka. U okviru takmičenja u 2. Saveznoj Jugo ligi sa klubom je osvojio odlično 2. mjesto i afirmirao se i kao takmičar i kao trener. Čvrsto i beskompromisno Veljko se uhvatio u koštac sa trenerskim pozivom i teškim karate kruhom kojega mnogi prije njega nisu mogli ni kušati. On je uspio. Uspio je jer je pošteno radio, sakupljao sve vrijedne sitnice ovoga ze nimanja da bi sada sa 30. godina napravio divni mozaik velikih, srednji i manje značajnih karate uspjeha.
Životne sekvence mijenjaju se kao na filmu, pa se Veljko vraća u Zagreb i priključuje KK " TEMPO" sa kojim postaje vice prvak evrope na klupskom prvenstvu. Te godine 1991 odlazi i u Mexico na svjetsko prvenstvo, ali ga prema samom vrhu zaustavlja povreda u 4. kolu takmičenja pa se vraća kući u Hrvatsku no sa još jednim ogromnim iskustvom. Sastao se sa gorostasima svjetskog karate sporta, upoznao velike ličnosti ove umjetnosti i bogat novim saznanjima vratio se da i dalje propagira karate svih prostora. Znao je naš Veljko da će se vrlo brzo nakon neugodne povrede vratiti na tatami.
No povratak na tatani njemu i mnogim drugim časnim sportašima onemogućio je prljavi rat. Kimona i pojasevi zamjenjeni su nekim drugim uniformama, a tatami borilišta zamjenile su bojišnice. Živjelo se u silnom iščekivanju i želji da se vrati na borilište sporta i da se tamo dokazuje na sportskim turnirima i silnim takmičenjima. Nakon duže stanke, kada se sakupljala snaga, volja i energija i kada se čekao slavodobitni povratak u sportske dvorane, Veljko postaje trener u KK " Dinamo "- Zagreb, KK " Hidroelektra "- Zagreb i KK " Ruše "-Maribor, a formira i klub " Virovitica ", KK " Pitomača " i sekcije u Špišić Bukovici i Suhopolju.
|
|
| .....Na vrh |
|
Veljko Kajtazi i dalje nastoji biti uzoran i dobar takmičar te nas tupa na mnogim turnirima diljem Hrvatske i u inozemstvu. Ponovo je apsolutni prvak u poluteškoj kategoriji, osvaja nadmoćno prvenstvo Hrvatske te odlazi u Poljski grad Zakopane gdje pred svjetski poznatim i prizinatim majstorom karatea Dr.Ilijom Jorgom polaže za CRNI POJAS 3.Dan. Strašna evropska elita koja se kroz turnir u Zakopanima skupila, stvarni su dokaz, da se naš Veljko ravnopravno priključio njima i zauzeo svoju poziciju i mjesto za koje je dao čitav avoj dotadašnji život. Zasjeo je Kajtazi vrlo blizu VRHA svoje SPORTSKE PIRAMIDE.
A sportsko takmičarsku dugogodišnju karijeru završio je naš trener 1994. godine na turniru Svjetskoga Kupa u Poljskoj gdje je kao takmičar zasijao u punom sjaju. Odluka da pređe u više sfere ovoga sporta bila je donešene teško, ali uz stručnu procjenu da će kao trener mladog naraštaja dati možda i više nego kao takmičar. Nakon njegova odlaska sa tatamija ostala je praznina ali je on to naknadio vrlo brzo kroz trenersku aktivnost sa mladim ljudima. Veljko Kajtazi se bacio sa još više žara na novi zadatak, što je zanjega značilo još više odricanja,učenaja i mukotrpnog rada sa djecom. Želio je da sav svoj kapital nesebično preda onima koji nakon njega moraju postati majstori karatea i uzorni sportaši.
Godina 1994 je bila prva stepenica za koju se dobro pripremio. PoLožio je za suca i licenciranog ispitivača u Republici Hrvatskoj, prikupio je sve raspoložive snage i oformio KK " Đurđevac ".
No izlet u trenerske vode, donio mu je i prvu gorčinu kada se morao razići sa nerazumnim ljudima KK " Virovitica " koji su ga neosnovano optužili kao nekakvog nacionalistu i šovinistu, samo zato što je rođen u Kosovskoj Mitrovici. A Veljko, kao i mi svi nije mogao birati mjesto rođenja. Pritisnut je bezrazložno na stup srama, bio je šikaniran i zlostavljan, a mnoge neistine i laži širile su se bez ikakvog povoda i raz loga u kraju gdje je kao sportaš i Čovjek ostavio dobar dio svoje ljuba vi za ljude sa kojima je živio i sa kojima je radio. Vrlo brzo se Veljko izvukao iz letargije i nemilosti , te osnovao novi klub " Šotokan -Virovitica " te nastavio djelovati još uspješnije na sportskom planu. N epravda koja je neizbrisivo napravljena bačena je u zaborav. Nastavio je dalje.
Nešto kasnije osniva i KK" Grubišno Polje", a aktivira se i u radu karate klubova u Mađarskoj, gdje osniva KK "Felszosnmarton"
Nemili događaji u Virovitici inicirali su Veljka da se uputi u Američku državu Kaliforniju te da još pojača svoje znanje u poznatoj
karate školi,u San Diegu koju vodi veliki sensei Hidaeteka Nišijama9.Dan. U prestižnoj, američkoj školi,a pred velikim majstorom Nišijamom, Veljko je položio i dobio CRNI POJAS 4. DAN.
|
|
|
|
U periodu od 1996 - 2002. godine potpuno je intenzivirao rad sa klubovima i rad sa mladim naraštajem. Potpuno se posvetio trenerskom po slu i odgoju djece. Sve svoje ljudske i sportske odlike stavio je u službu djece i PIRAMIDE KARATEA. Radi širenja popularizacije karatea i ljubavi prema ovom sportu, inicirao je osnivanje KK " Gordowa" u velikom Grđevcu, što je u konačnici vrlo blizu VRHU PIRAMIDE.
Godine 2001 svoje iskustvo kruniše još jednim velikim uspjehom, dobio je CRNI POJAS 5. DAN. Njegovi veliki uzori majstor karatea Nišijama, nositelj crnog pojasa 9. Dan i majstor karatea Vladimir Jorga, nositelj crnog pojasa 8. Dan bili su vrlo strogi ali i pravični u do-ijeli ovog velikog priznanja Veljku Kajtaziju.
Na kraju uz još jedno dužno poštovanje prema Veljku i njegovim vlikim uspjesima i uspješnoj sportskoj karijeri, želim još izreći smo nekoliko tehničKih napomena. Pod njegovim vodstvom organizirano je puno međunarodnih i domaćih turnira i seminara.
Kao organizator turnira nesebično se davao u sve turnire uspješno završavao. U isto vrijeme obilazio je sve pozivne turnire na koje je fizički mogao stizati, vodio svoje pulene i sa njima uz njegovu pomoć i sigurnu trenersku ruku osvajao pregršt medalja i priznanja. Kao takmičar, VeljKo Kajtazi osvojio je između ostalog i:
|
|
|
| |
- 1981god. Proglašen je za najboljeg karate športaša u RH.
- 1989 i 1990 god.biran je u red zaslužnih športaša u Sloveniji.
- 1995 god proglašen je najboljim športskim djelatnikom u Virovitičkoj Podravskoj Županiji.
- 2000 god. Dodijeljeno mu je međunarodno športsko priznanje u Rumunskoj (Arad)
- 2001 god, proglašen za najboljeg športskog djelatnika Bjelovarske Bilogorske Županije.
- 2001god.dodijeljeno mu je međunarodno športsko priznanje u Rumunskoj (Oradeo)
- 2003.god. U Vel.Grđevcu povodom Dana općine dodjeljeno mu je priznanje za rad i postignute rezultatate u 2002 god.
- 2005. god. U Vel.Grđevcu dodjeljena mu je plaketa za najboljeg športsko djelatnika općine.
|
|
Naš Veljko zadnjih petnaest godina posvetio se djeci i njihovom sportskom odgoju. Rezultati nisu izmakli a najveće priznaje su svakako njegovi takmičari koji širom ovih prostora osvajaju odličja.Radi ljubavi prema djeci napisao je izvrsnu knjigu "KARATE" u kojoj svim mladim narjaštajima prenosi čitav svoj život i upravo njima je i posvetio knjigu. Veliko priznanje pruža gospodinu Kajtaziju i saznanje da je sa djecom kroz klubove koje Je vodio osvajao mnogo medalja godišnje na svim turnirima i takmičenjima. Posebno se ističe činjenica da je svaki klub godišnje dobivao od 120-150 medalja svih boja koja su djeca osvajala i kojima se djeca silno ponose. A ponosi se njima i naš trener.
A sva priznanja i medalje naš je trener zajedno sa svojom djecom ili je sam osvajao diljem svijeta, u Hrvatskoj, Mađarskoj, Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Jugoslaviji, Italiji, Njemačkoj, Češkoj, Poljskoj, Americi, Bugarskoj, Slovačkoj i Makedoniji.....
Hvala na posjeti svima koji su došli do zadje rečenice čitajući povijest našeg trenera i njegovog trnovitog puta i uspona u Karate sportu.
|
Hvala |
|
| .....Na vrh |
|
